
Čovek od akcije, poliester, akrilna boja, tkanina, guma, visina 28cm

Ograničeno izdanje, polimerska glina, akrilna boja, ogledalo, staklena vuna, 30x30x30cm, 2009.
Francuske igračke: ne postoji bolja ilustracija činjenice da odrastao Francuz vidi dete kao svoju projekciju. Sve igračke koje se obično sreću, u svojoj suštini predstavljaju mikrokosmos sveta odraslih; one su umanjene kopije čovekovih stvari, kao što je to u očima javnosti i samo dete... One govore i o tome koje sve stvari odrasli smatraju uobičajenim...
Roland Barthes*
Koncept igračaka kao sredstva projektovanja slike odraslih u deci, uvek iznova aktuelizuje pitanje reflektovanja savremenog društva u tom procesu. Kakav je svet koji se postavlja ispred njih? Koje modele ona treba da usvoje posredstvom igračaka? Postepenom naturalizacijom i implementiranjem vrednosti, pravila i uređenja, stvaraju se želje koje nove generacije upisuju u koordinantne sisteme potrošačkog društva. Igračke postaju sredstva i materijalni dokaz prisustva procesa naslojavanja kulturalnih, ali i ideoloških kodova, često podvrgnutih površinskom brisanju”. Biopolitički projekat oblikovanja tela i ličnosti kod dece putem industrije igračaka vrlo vešto je u javnosti izostavljen iz domena čitanja skrivene društvene moći. Pod etiketom edukacije i emancipacije, sva upisivanja ostaju iza estetskih karakteristika objekata i ostaju neupitna.
Izložbom “Plastična anatomija“** vajar Davor Dukić dekonstruiše svet igračaka. Izmeštanjem gotovih (ready made) predmeta u nov, naizgled “bezazlen” kontekst (radovi Ping pong heroji, Choking hazard) autor akcentuje cenzurisane ideološke uplive. Koristeći tehnike masovne produkcije, multiplikaciju i fragmentaciju, Dukić proizvodi sopstvene modele i serije igračaka/predmeta, u kojima delimično poništava tragove svoje intervencije. Ako bi pokušali da ove predmete sagledamo u odnosu na svetsku produkciju igračaka, uočili bi da oni stoje na tromeđi industrijskih, franšizovanih i dizajnerskih igračaka. To ističe momenat apsurda, budući da se radi o granama industrije koje u našoj sredini gotovo da ne postoje. Iako teži detaljnom podražavanju i konstrukciji izgleda gotovih industrijskih proizvoda, autor u ove objekte ugrađuje kvalitet jedinstvenog umetničkog dela, koji se na ovom mestu otvara ka masovnoj produkciji. Multiplikacija i stvaranje serije predmeta (objektivno) identičnih karakteristika (Egotoy), rezultira, na duhovit način, ispoljavanjem različitih performativnosti i spontane individualizacije. Sa druge strane, radovi (Accessory, Man of Action) sa izostavljenim, očekivanim umnožavanjem, dobijaju ekskluzivitet malih izdanja, ograničenog broja kopija, namenjenih “ozbiljnim“ kolekcionarima. Oni imaju i svoju ambalažu, što predstavlja neizostavan element collectibles dizajnerskih igračaka, igračaka sa kojima se niko ne igra i koje su izgubile svoju osnovu funkciju.
U Dukićevim radovima primenjen proces fragmentacije, vezan je za anatomiju, a anatomija je prevedena jezikom igračaka. Da li se istrgnuti, polomljeni delovi igračaka zamenjuju i/ili popravljaju? U svetu igračaka ne. Sa druge strane, savremeno društvo je potpuno okrenuto toj ideji, pod čijim vođstvom nauka, medicina i industrija lepote dobijaju odrešene ruke. U svojim radovima, Davor Dukić nudi moguće projekcije takvog sveta, zasićenog plastičnom hirurgijom i promovisanjem kulta tela. U njegovoj verziji, pojedini predmeti/igračke proizvode osećaj zazornog (uncheimlich) upravo uspostavljanjem jasne veze sa realnim. Materijali sa kojima autor radi – poliesterska smola/ silikonska guma, toksične su supstance, često nama apstraktnog hemijskog sastava. Oni se dovode u fizičku vezu sa ljudskim telom, danas otvorenim za primanje stranih predmeta od plastike, silikona, plemenitih metala i laboratorijski uzgajanog tkiva.
Iz toga nastaju i strepnje – da li će naše telo ostati funkcionalno neizmenjeno u kontaktu i simbiozi sa ovim materijama? Da li znamo od kakve plastike je napravljena omiljena igračka našeg deteta? Jer, nakon igranja, ovi predmeti kratkog veka ostaju uništeni, oštećeni i odbačeni, deponovani materijalni svedoci ljudskog delovanja... kao i laboratorijski miševi.
Jovana Dukić
* Roland Barthes, Mythologies, Hill and Wang, New York, 1991, 53.
** „Plastična anatomija pruža osnovna znanja o građi, formama i proporcijama ljudskog tijela i tijela životinja u mirovanju i pokretu. Pošto sa svog stanovišta proučava dio likovne problematike, ona se proučava kao predmet na umjetničkim školama i akademijama u početnim godinama studija.“ Mladen Čulić, Plastična anatomija, skripte, preuzeto sa
http://www.scribd.com/doc/13104201/Plasticna-Anatomija-Skripta-Mladen-Culic, 3. 04. 2009.